Stanica Split uz Stanicu Samobor prve su samostalne stanice Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj osnovane 1956. godine.
stanice
Stanica Split
0
Volontera
0
Letača spašavatelja
0
Spašavatelja na brzim vodama
0
Gorskih spašavatelja
O nama
Ljudi i mjesto iza spašavanja
Planine na području djelovanja Stanice su: Dinara, Kamešnica,Mosor,Kozjak,Omiška dinara. Rijeke: Jadro, Cetina i srednje-dalmatinski otoci Vis,Hvar,Brač,Šolta,Čiovo kao i brojni pučinski otočići.
1956. godine osnovane su stanice GSS-a Samobor i Split, ali ne više u formi ekipe nego specijaliziranih samostalnih organizacijskih oblika. „Stanica“ se od tada bavi organiziranom pripremom i provođenjem gorskog spašavanja na određenom području. Takav organizacijski i teritorijalni oblik bio je putokaz razvoju HGSS-a kao nacionalne službe na području cijele Hrvatske. Zato se može reći da je 1956. godina bila prijelomna za ustroj Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj.
Početkom pedesetih godina u Splitu je stasala generacija vrhunskih alpinista, poput Vlade Jelaske, Stanislava Gilića, Joška Gerželja, Borisa Kulića, Borisa Kambića, Uroša Nigojevića i drugih. Njima ni najteže stijene nisu bile prepreka, a to je bila prvi preduvjet osnivanja GSS-a u Splitu. Nakon njih došle su generacije drugih spašavatelja koji nastavili istim putem. Posebno o odlučujućim trenucima treba istaći doprinos profesora Branka Bužančića, Vinka Maroevića, Nenada Čulića, Ive Kaliterne i drugih.
Danas je Stanica Split, služba visoke međunarodne kvalitete. U njenom sastavu djeluje niz vrhunskih spašavatelja koji aktivno sudjeluju u radu svjetske spasilačke asocijacije IKAR. Neke spasilačke akcije koje je izvela Stanica Split vrhunac su struke i spadaju u svjetsku spasilačku literaturu. Teško je, od tisuću akcija, odabrati najvažnije – ali helikopterske akcije spašavanja, čak i u Himalajama, spadaju u sami vrh najtežih akcija spašavanja u svijetu. Ipak najviše pamtimo helikoptersko spašavanje paraglajderske s dalekovoda, izvlačenja iz kanjona, velike potrage, međunarodne vježbe poput IKAR-a 2001. ili najveće do tada održane vježbe spašavanja u Europi „Kroćenje zmaja“ 2002. te dramatično spašavanje dviju Poljakinja iz stijene Bukovca na Biokovu. Dosegnuta kvaliteta splitske Stanice samo je rezultat velikih problema s kojima se Stanica suočavala. Naime, vrlo veliki i zahtjevan prostor koji je Stanica pokriva, specifični problemi, raznolikost turističkih, športskih, gospodarskih i prometnih djelatnosti koje se provode na prostoru uz priobalje Stanici postavlja znatno strože zahtjeve nego u nekim drugim sredinama.
Članstvo Stanice čini 84 volontera od kojih su:
2 instruktori gorskog spašavanja
14 instruktori specijalnosti Komisija HGSS-a
39 gorski spašavatelji
30 spašavatelji
7 pripravnici
9 spašavatelji u pričuvi
4 počasni članovi.
U svrhu potrage za nestalim osobama unutar Stanice aktivno djeluje 2 voditelja potraga, 2 licencirana potražna K9 tim-a, 5 licenciranih upravitelja bespilotnim letjelicama i 3 kartografa.
Specijalnosti unutar Stanice su 17 letača spašavatelja, 10 ronioca, 2 speleo ronioca, 24 spašavatelja na brzim vodama i u poplavama. Među članstvom djeluje i 3 liječnika.
Svi aktivni članovi obučeni su za pružanje prve pomoći u ne urbanim i na teško pristupačnim terenima, a njih 8 ima važeću međunarodnu ITLS licencu.
Početkom pedesetih godina u Splitu je stasala generacija vrhunskih alpinista, poput Vlade Jelaske, Stanislava Gilića, Joška Gerželja, Borisa Kulića, Borisa Kambića, Uroša Nigojevića i drugih. Njima ni najteže stijene nisu bile prepreka, a to je bila prvi preduvjet osnivanja GSS-a u Splitu. Nakon njih došle su generacije drugih spašavatelja koji nastavili istim putem. Posebno o odlučujućim trenucima treba istaći doprinos profesora Branka Bužančića, Vinka Maroevića, Nenada Čulića, Ive Kaliterne i drugih.
Danas je Stanica Split, služba visoke međunarodne kvalitete. U njenom sastavu djeluje niz vrhunskih spašavatelja koji aktivno sudjeluju u radu svjetske spasilačke asocijacije IKAR. Neke spasilačke akcije koje je izvela Stanica Split vrhunac su struke i spadaju u svjetsku spasilačku literaturu. Teško je, od tisuću akcija, odabrati najvažnije – ali helikopterske akcije spašavanja, čak i u Himalajama, spadaju u sami vrh najtežih akcija spašavanja u svijetu. Ipak najviše pamtimo helikoptersko spašavanje paraglajderske s dalekovoda, izvlačenja iz kanjona, velike potrage, međunarodne vježbe poput IKAR-a 2001. ili najveće do tada održane vježbe spašavanja u Europi „Kroćenje zmaja“ 2002. te dramatično spašavanje dviju Poljakinja iz stijene Bukovca na Biokovu. Dosegnuta kvaliteta splitske Stanice samo je rezultat velikih problema s kojima se Stanica suočavala. Naime, vrlo veliki i zahtjevan prostor koji je Stanica pokriva, specifični problemi, raznolikost turističkih, športskih, gospodarskih i prometnih djelatnosti koje se provode na prostoru uz priobalje Stanici postavlja znatno strože zahtjeve nego u nekim drugim sredinama.
Članstvo Stanice čini 84 volontera od kojih su:
2 instruktori gorskog spašavanja
14 instruktori specijalnosti Komisija HGSS-a
39 gorski spašavatelji
30 spašavatelji
7 pripravnici
9 spašavatelji u pričuvi
4 počasni članovi.
U svrhu potrage za nestalim osobama unutar Stanice aktivno djeluje 2 voditelja potraga, 2 licencirana potražna K9 tim-a, 5 licenciranih upravitelja bespilotnim letjelicama i 3 kartografa.
Specijalnosti unutar Stanice su 17 letača spašavatelja, 10 ronioca, 2 speleo ronioca, 24 spašavatelja na brzim vodama i u poplavama. Među članstvom djeluje i 3 liječnika.
Svi aktivni članovi obučeni su za pružanje prve pomoći u ne urbanim i na teško pristupačnim terenima, a njih 8 ima važeću međunarodnu ITLS licencu.
